Žilavost vjerskih običaja na otoku koji ne izumire

Župa sv. Marka u Korčuli ima više od tri tisuće vjernika, koji se osim u katedrali sv. Marka na bogoslužje redovito okupljaju u crkvi sv. Antuna na Glavici te u samostanskoj crkvi sv. Nikole. Inače, Korčula je prepoznatljiva i po drugim svojim crkvama. Uz katedralu sv. Marka, u središtu grada nalaze se crkve Svih svetih, sv. Mihovila, sv. Petra, Gospojina, te desetak kapela od kojih je i jedna privatna. Izvan zidina staroga grada, dva su velika žarišta duhovnog života. Uz muški dominikanski samostan, u Korčuli se nalazi i Matična kuća sestara dominikanki. Svojom ljepotom odskače i osmerostrana crkva sv. Justine, koja je usklađena s okolišem te cijelom trgu daje reprezentativni izgled. Na otoku Badiji franjevački je samostan podignut 1368. g., koji je poslije II. svjetskog rata oduzet i pretvoren u sportsko-rekreativno-turistički centar. Od nastanka samostalne hrvatske države, od 1991. g., u potpuno devastiranoj samostanskoj crkvi, jednom godišnje, 2. kolovoza, slavi se bogoslužje.

Biskupija utemeljena prije sedam stoljeća

Korčula je imala sreću, da unatoč brojnim ratovima i nedaćama, nikada nije bila rušena ni paljena. Tako je i katedrala sv. Marka mogla biti građena više od stotinu godina. Njezina je gradnja započela u 14. stoljeću, a u 16. je stoljeću dobila današnji izgled. Više od pola tisućljeća Korčula je bila i biskupijsko središte. Biskupija je u Korčuli utemeljena 1300. g., a samo godinu poslije osnovana je i 'Bratovština svih svetih'. Otkad je, 1828. g. ukinuta biskupija, u Korčuli su stolovali opati sve do 1994. g., kada je preminuo posljednji korčulanski opat mons. Ivo Matijaca.

Trojica posljednjih korčulanskih župnika don Toma Lučić, don Božo Baničević i sadašnji župnik don Marko Stanić ne nose više naslov opata. A iz župe sv. Marka podrijetlom su i brojni poznati svećenici, između kojih svakako valja izdvojiti don Luku Depola, urednika Glasa Koncila i glavnog urednika Maloga Koncila - Maka. U znak zahvalnosti, Korčulani su mu posvetili jednu uličicu, a u crkvi uz katedralu nalazi se i galerija slika koja nose njegovo ime. Zajedno s tadašnjim župnikom don Ivom Matijacom don Luka je još kao bogoslov 1964. g. pokrenuo i župni list «Lanterna sv. Marka» koji je redovito izlazio do 1985. g. Opet uz don Lukinu pomoć, list je obnovljen 1997. g., otkad je izišlo 17 brojeva.

Što se tiče statističkih podataka zapisanih u matičnim knjigama, u župi bude godišnje između 40 i 60 krštenja, dvadesetak vjenčanja te isto toliko crkvenih sprovoda, dok sakramentu krizme pristupi četrdesetak mladih vjernika. Iz župe koja se ponosi svojim svećenicima, posljednji svećenik bio je don Luka Depolo, koji je preminuo 1998. g.. Jedan bogoslov kod dominikanaca i jedna djevojka koja je otišla u Karmel u Mariju Bistricu bude nadu da u Korčuli nisu zamrla duhovna zvanja.

Brojni župni suradnici

Inače sadašnji župnik don Marko na početku svoje svećeničke službe, od 1978. do 1981. g. bio je i kapelan u Korčuli. Njemu u župnom pastoralu pomaže kapelan don Nikola Berišić, koje je na toj službi od 1997. g., te vjeroučiteljice dominikanke s. Rahela Rukavina i s. Anita Sučić, koja je i voditeljica župnog mješovitog zbora sv. Marka. Svi oni drže i vjeronauk u školi. Uz neumornu i vrijednu sakristanku s. Martinu Negovec, za sve poslove u katedrali već pola stoljeća srcem i dušom brine gospođa Lina Goravica. Tu je i župno pastoralno vijeće, kao i ekonomsko župno vijeće koje se diči što je uspjelo nabaviti novo zvono u katedrali.

Župnik je posebno ponosan na vokalno instrumentalni sastav «Lanterna» koji već pet godina okuplja tridesetak članova, od osmoškolaca do studenata. Samo preko ljetnih i božićnih praznika mogu se svi okupiti, kada im se pridruži i mandolinski orkestar, pa ih zajedno bude i stotinu članova. Katarina Curać, učenica trećeg razreda opće gimnazije, koja već četiri godine svira orguljice u 'Lanterni', rekla nam je da je to jedino mjesto gdje može iskazati svoje glazbeno umijeće koje stječe u glazbenoj školi 'Luka Sorkočević' i kod sestara dominikanki. A osim u crkvi i na liturgijskim slavljima, druženje se često nastavlja po obiteljima, osobito na rođendanskim slavljima i kolendama.

Za ministrante, od onih najmanjih iz osnovne škole do studenata, zadužen je Vjekoslav Fabris, kojega je u službu akolita postavio dubrovački biskup Želimir Puljić 1998. g. Prisjeća se Vjekoslav kako mu je majka bila kažnjavana težim poslovima i na razne načine bile ponižavana kad je otišao u sjemenište. Dvije godine teologije, koje je završio na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu, smatra velikim obogaćenjem u svom vjerskom životu. Cijeli je život ostao blizu oltara, zahvalan Gospodinu što je, zajedno sa svojom suprugom, uspio kršćanski odgojiti svoja četiri, sada već odrasla sina.

Govoreći o svojim obvezama, župnik don Marko Stanić ističe da uz vjeronauk u školi, i ostali pastoralni rad kao što su priprave župljana na sakramente vjenčanje i krštenja, te redoviti obilazak bolesnika, vodi još i zbor mladih vjernika okupljenih u 'Lanterni sv. Marka', priprema mlade vjernike na sakrament potvrde, te svake godine posebno priprema desetak odraslih vjernika na sakramente. Kapelan don Nikola, osim vjeronauka i drugih župnih obveza, zadužen je i za dio župe 'Pod sv. Antun', gdje se nalazi i Dom umirovljenika u kojemu triput tjedno služi misu.

Bez zdrave obitelji nema ni zdrave države

Grad Korčula stoljećima živi ustaljenim načinom života koji je sličan onom u drugim malim dalmatinskim gradovima, tako da vjerski život nije bio previše uzdrman ni u bivšem bezbožnom sustavu. Ipak, u tradicionalnim vjerskim svečanostima i procesijama, sudjeluje mnogo veći broj župljana nego što ih redovito sudjeluje na nedjeljnom bogoslužju. Zamjetno je to bilo i na proslavi blagdana sv. Todora, 30. srpnja, koji je ujedno i Dan grada Korčule, kada je svečanu misu u katedrali sv. Marka, predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić zajedno s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, te još dvadesetak svećenika s otoka Korčule i iz drugih dijelova domovine i iz inozemstva.

U propovijedi je kardinal Puljić istaknuo, da na svetkovinu sv. Todora, dok se divi slavnoj prošlosti grada, posebno crkvama, procesijama i bratovštinama, razmišlja o poruci njegova mučeništva. I sam je doživio što se događa u nesigurnosti rata, kada čovjek podivlja. Tada se, ne samo u tjelesnim, već i u drugim potrebama, bolje shvati štovanje zaštitnika. A i povijesne nevolje ukazuju zašto su hrvatski katolici toliko ponosni na svoju baštinu i vjeru u Isusa Krista, na svoje štovanje Blažene Djevice Marije i drugih svetaca. Kardinal Puljić zatim je upozorio na ono što se događa na našem kontinentu. Dok se s jedne strane mnogo govori o ujedinjenju Europe, s druge strane ona kao da se stidi svoje duše, svoje kršćanske povijesti. Gradeći jedinstvo, ljudi ostaju bez duše. Gdje god se spominje kršćanstvo, to se izbacuje. Tako i mi dolazimo u opasnost da se počnemo stidjeti svojih korijena, svoje duše. Iako je u Hrvatskoj, prema posljednjem popisu stanovništva 88 % katolika, sve ono što je katoličko nastoji se popljuvati. I tako se katolici nalaze pred izazovom da se zastide svog katoličkog identiteta, ako ne ugrađuju u javni život svoju vjeru. Vjernik, naime, treba biti prepoznatljiv po vjeri koja prožima njegov život. A čašćenje mučenika obvezuje nas da svoje kršćansko uvjerenje utkamo u cjelokupni život, da se i buduća pokoljenja mogu nama ponositi. A kako će se ponositi, kad nam opustješe ognjišta. Valjalo bi stoga shvatiti da bez zdrave obitelji nema ni zdrava društva, ni zdrave države. Čestitajući blagdan sv. mučenika Todora, kardinal Puljić na kraju je pozvao vjernike da svoju vjeru žive kako u privatnom tako i u javnom životu.

Na završetku bogoslužja, župnik don Marko Stanić u znak zahvalnosti darovao je kardinalu Puljiću kopiju ikone Blaža Jurjeva Trogiranina koja se, među vrijednim umjetninama, čuva u crkvenom muzeju.
U svečanoj procesiji oko grada sudjelovali su svi članovi korčulanskih bratovština u svojim odorama, prateći 'Kasu sv. Todora' sa svojim križevima, torcima i feralima. Pjevanje je predvodio mješoviti katedralni zbor pod vodstvom s. Anite Sučić.

Svečano bogoslužje i pjevanu Večernju, uoči blagdana sv. Todora predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. U propovijedi je istaknuo da ni velik broj turista koje bi privukla veličanstvena procesija, još ne bi ukazivao da je tu riječ o kršćanskom slavljenju sv. Todora. Naime, istinsko kršćansko čašćenje svetaca podrazumijeva cjelokupno življenje.

Bogato nasljeđe

Uz župnu crkvu sv. Marka, u staroj biskupskoj palači, korčulanski opat don Ivo Matijaca, u suradnji s prof. dr. Cvitom Fiskovićem i umjetnikom Ljubom Babićem, uredio je Opatsku riznicu u kojoj se nalaze vrijedne slike i druge umjetnine. Po dolasku don Marka Stanića za župnika, cijela je biskupska palača temeljito obnovljena, a otvoren je i još jedan dio opatske riznice. U župnoj kući u blizini katedrale uređene su dvorane za župne susrete. Tako su župni pjevački zbor, zbor mladih vjernika 'Lanterna sv. Marka', ministranti i uredništvo župnog lista 'Lanterna' dobili svoje prostorije. Obnovljena je i cijela katedrala, posebno vrata, prozori, vitraji i klupe, te sakristija na kojoj je saniran i krov.

Osim katedrale i bratovštinskih crkava i ostale korčulanske crkve bogate su umjetničkim blagom. Pozornost brojnih inozemnih turista preko ljeta privlači i muzej ikona od 15. do 19. stoljeća smješten u sali bratovštine Svih svetih.

Uz najstariju bratovštinu Svih svetih, u Korčuli je 1575. g. utemeljena i bratovština sv. Roka. Bratovština Gospe od Utjehe, koja je ustanovljena 1603. g. sljedeće će godine proslaviti 400. obljetnicu postojanja. Svaka bratovština ima svoju upravu kojoj je na čelu 'gaštald'. Andro Denoble gaštald je bratovštine Svih svetih, Tomislav Sansović gaštald je bratovštine sv. Roka, a Pero Portolan gaštald je bratovštine Gospe od Utjehe. Bratimi sudjeluju u svim liturgijskim slavljima u katedrali, posebno u proslavi nedjelje Presvetog sakramenta svake treće nedjelje u mjesecu, kao i u svim ostalim procesijama. Na blagdan sv. Todora, te na Veliki petak i Tijelovo kada se iznosi 'veliki vosak', članovi bratovština sudjeluju u procesijama odjeveni u svoje prepoznatljive odore, noseći sve najvrjednije što bratovštine čuvaju, križeve, ferale i torce teške i osamdesetak kilograma.

Korčula je sačuvala i tradiciju održavanja četiri stoljeća stare viteške igre «Moreške», spektakularnog bojnog plesa s mačevima. Inače, grad Korčula, na istoimenom otoku, svoje povijesne korijene vuče iz stare ere. Arheološki nalazi svjedoči da je otok bio nastanjen već u pretpovijesti. Najstariji su nalazi noževa iz neolita. Istraženo je nekoliko slojeva pradavnog života s ognjištem, ulomcima keramike i grobovima između 5000. i 3000. godine prije Krista. U 6. stoljeću prije Krista, otok su naselili Grci, a kolonisti Kniđani daju mu ime Corcyra Melaina, po crnom boru, koji i danas taj otok čini prepoznatljivim. Za rimske vladavine spominje se Corcyra Nigra, a od dolaska Hrvata na obale Jadranskog mora u 7. stoljeću, Korčula je u sastavu hrvatske kneževine, koja 925. g. krunidbom kralja Tomislava postaje kraljevina.

Čudesan gradić, podignut na otočiću, sa svojim bedemima i utvrdama, današnji je izgled dobio u 15. i 16. stoljeću. A njegovu slavu, sve do danas, pronosi i legendarni putnik, istraživač Dalekog istoka, vješti trgovac i diplomat na dvoru Kublai-Khana, Marko Polo koji se rodio u Korčuli 1254. g. Inače, da sve nije samo prošlost, svjedoči i podatak da otok Korčula, sa svojih 17 tisuća žitelja, slovi kao naš najnapučeniji otok, i koji još k tome ni danas ne izumire.

Tekst i slike
Mirko Mihalj